TRABUNJANJE BY MARIJANA

Pukao me trenutak inspiracije!

Farba mi stoji na kosi, čekam da prođe vrijeme do pranja kose, švrljam po internetu, kava i cigarete su tu....Imala sam puno planova za danas, ali ovi oblaci su sve poremetili!

Čeka me hrpa ne uslikanih proizvoda koje ne mogu isprobati, a kad će recenzije istih sam Bog zna. Trudim se redovito pisati postove (znate i same da to ne ide na silu).

Pisala sam vam u ovom postu o nekim stvarima koje bih željela ostvariti u ovoj godini. Znam da je tek siječanj, ali već nisam zadovoljna.

Promijenila sam domenu na blogu i jaaaako sam zadovoljna funkcioniranjem Bloggera.

  Još jednom hvala Ivani i Andrei!

Kako vrijeme odmiče, postajem sve kritičnija prema svom blogu....perfekcionizam koji me drži u stvarnom životu, počeo se prenositi i na blog. Perfekcionizam mi u životu nikada nije donio ništa dobro osim nerviranja, ali to je jače od mene.

Nemam trenutno novaca za uložiti u bolju foto opremu, pa se snalazim sa starim fotićem kako najbolje znam. Nadam se da se kvaliteta fotki na blogu popravila (voljela bih o tome čuti vaše mišljenje!).

Općenito, voljela bih da dobiti više konstruktivnih kritika!

Ne može uvijek biti sve divno i krasno, samo dajte...recite što vam se ne sviđa....uostalom, sav svoj trud koji ulažem u blog je dobrim dijelom i zbog vas čitatelja.

Imam osjećaj da se zbog mojih godina ustručavate napisati kritiku. Nemojte na to tako gledati...ono što vam se ne sviđa napišite u komentarima.

Misli su mi zbrkane...ovaj post i nije imao neku konkretnu temu.

Danas sam pričala sa jednom prijateljicom, žalila sam se kako mi je dan prekratak, kako ne stignem napraviti sve što zacrtam. Posao mi (takav kakav je) odnosi puno slobodnog vremena, u stvari, mogla bih reći da više radim kući nego na poslu.

Obitelj traži svoje, kućanksi poslovi, dijete...volim pogledati „svoje“ serije, uvijek sam u toku čitanja bar jedne knjige, imam igricu na iPedu koju obožavam, na internetu je toliko sadržaja koje želim pratiti, kauč mi je postao najbolji prijatelj...neorganizirana sam totalno!

Vidite koliko sam ja neozbiljna osoba bez obzira na godine...

Odlučila sam od danas pisati raspored obaveza koje moram izvršiti po danima u tjednu!

Ne znam hoću li se tog rasporeda pridržavati, ali dok ne počnem neću ni znati. Izvijestit ću vas kako napredujem u tome!

Nadalje, moram, ali stvarno moram, ići na vježbe za kralježnicu. Kada bih vam rekla da mi je teretana 10 metara od mog ulaza, shvatili biste koliko sam lijena vježbati!

I to sam od sutra odlučila promijeniti!

Uh, toliko promjena od ponedjeljka. Zvuči vam poznato? I meni, ali ovaj put ću se stvarno potruditi da sve zapisano u notesu i ostvarim.

Obećala sam vam i rubriku gdje ću vam pokazati svoje lookove i vidim da ste to dobro prihvatili. Probala sam par puta slikati svoj look, ali kad vidim sve te borice (koje mi inače u životu uopće ne smetaju!), odustala sam objaviti post. Ne, nije me sram što ćete na fotkama vidjeti borice, nego jednostavno kad taj svoj look usporedim sa lookovima mladih cura, umirem od smijeha! Fotka kao da vrišti „što ti stara tražiš tu?“.

Ako imate prijedlog za neku novu rubriku koju biste voljeli čitati na mom blogu, molim vas, napišite u komentaru!

Jedino na što sam ponosna je da sam smanjila kupovinu! Tu, naravno ne spadaju kozmetičke stvarčice kojima i dalje ne mogu odoljeti, ali na kupovinu svega ostalog sam stavila katanac.

Čeka me uskoro i maturalna zabava (razrednica sam maturantima). Oko organizacije ima jako puno posla, sastanaka, to je kao da organizirate jednu prosječnu svadbu. Hrpa detalja koji se moraju napraviti, jer ipak će ta večer ostati u sjećanju oko 130 učenika. Ne želim im nametnuti svoje mišljenje (ipak je to njihova zabava), a opet, djecu treba usmjeriti, upozoriti, potaknuti da se više angažiraju.

Nije mi bila namjera kukati vam u ovom postu niti vas opterećivati svojim problemima. Samo sam željela da čitatelji shvate kako se u životu jedne blogerice ne vrti sve oko pisanja postova.

Mi smo, kao i vi čitateljice, obične djevojke, majke, supruge, čiji je hobi pisanje bloga.

Postavlja se pitanje zašto pišem blog ako nemam vremena?

Zato jer je kozmetika moja velika ljubav, blog je moj kutak u kojem ja postavljam pravila, to je moj ispušni ventil. Ne mogu zamisliti prestati pisati blog! To je kao droga...uhvatim sebe kako hodam ulicom i mislim koja bi mogla biti tema mog sljedećeg posta.

Kao što sam vam i prije govorila, neću brisati niti jedan komentar na blogu!

 Koliko god bio negativan, provokativan, uvrjedljiv, to je mišljenje neke čitateljice, a svatko od vas ima pravo izraziti svoje mišljenje. Naravno, ne volim kada me neko provocira i omalovažava, ali kada sam počela pisati blog (više godina sam čitala beauty blogove i načitala sam se svakakvih komentara) bila sam svjesna što sve mogu očekivati.

 Mala Trubica je nedavno komentirala sve je manje komentara čitateljica na objavljene postove. Meni je isto zbog toga žao...ali jasno mi je da postoji puno beauty blogova i da ih je teško sve pratiti i komentirati.

Također, trudim se pisati postove gramatički točno. Ali, ovaj naš dalmatinski govor često me povuče u nepravilnu konstrukciju rečenice ( to nije opravdanje za neke gramatičke greške!).

Dobila sam komentar da previše koristim u pisanju znakove navoda, trudim se to izbjegavati, a vi prosudite koliko mi uspijeva.

Dosta je bilo mog trabunjanja!

Ako naiđete na ovaj post , voljela bih da ga uspijete pročitati do kraja i da ostavite komentar!

Ljubi vas sve Marijana