MAMA JEDNE TINEJDŽERKE

Pozdrav svima!    

Puno vas je reklo kako želi post na ovu temu, pa evo....post je tu!




Sve što ću ovdje napisati, zasnovano je na mom osobnom roditeljskom iskustvu, jer sam mama curice od skoro 12 godina.

Čini mi se da je bilo jučer kad sam došla iz rodilišta sa prelijepom, čupavom, crnokosom bebicom.



A danas je ta bebica cura! Kako je svo to vrijeme odrastanja brzo prošlo....gdje su nestale šetnje po dječjim parkovima, klizanje toboganom, igre u pješčaniku??????? Mislim da svi mi roditelji sebi postavljamo ovo pitanje.  Danas, moram priznati, sve to mi pomalo nedostaje.....a vama?     

I tako, ide godina za godinom i danas „smo „ u pubertetu....namjerno sam napisala „smo“ jer taj njen pubertet prolazimo zajedno ja, ona i tata.

Što reći o pubertetu što već ne znate? To je „normalna“ faza u razvoju svakog čovjeka, koja nastupa od 10. pa do 13. godine života. Sa sobom nosi puno fizičkih, ali i psihickih promjena kod djece.



Naše „male dušice“ postaju mali ljudi, mijenjaju svoje navike i ponašanje na koje smo mi roditelji do sada navikli. I tu nastaje problem! Ne prepoznajemo više svoje dijete! Ne znamo kako sa njim razgovarati (jer je vječno zatvoreno u sobi), ne znamo kako mu nešto savjetovati (jer smo mi za njih „starci“), kako učestvovati u njegovom životu (jer on ima „svoju ekipu koja mu je zakon“).

Nema tu univerzalnog pravila, nema tog priručnika koji će vam pomoći u odgoju djeteta (iako su posebno amerikanci skloni pisanju takvih priručnika). Roditeljstvo se uči na vlastitim pogreškama! To sam ja zaključila iz svog iskustva, ako netko od vas misli drugačije, voljela bih da ćakulamo na tu temu.

Kada sam postala mama, nisam znala ništa osim kako presvući i nahraniti bebu.

Sve ostalo je išlo probaj ovo, probaj ono..nešto mora upaliti. Puno puta bih promislila „što je moja mama radila kad sam ja bila dijete u tim godinama“, ali vremena se mijenjaju....najdosadnija mi je rečenica“ kad sam ja bila u tvojim godinama.....“

Suvremena mama se prilagođava trenutnoj situaciji u kojoj živimo. Moramo biti svjesni da nema više pisanja poruka u spomenar-sada je tu feis i pametni mobitel. Je li to bolje ili gore? Ne znam...jednostavno je tako i moram se tome prilagoditi! Ne zabranjujem svojem djetetu korištenje interneta niti fejsa (da, prijatelji smo na fejsu!?).

Kod nas u kući je normalno da se ljeti u kasne ure čuje zvuk poruke na njenom mobitelu (naravno, jedna za drugom stiuže 10-tak i više poruka) ......Viber radi svoje!

Srećom imam brbljivu curu, koja još uvijek jedva dočeka da mi ispriča sve dnevne situacije do u detalje! Iskusnije mame mi kažu „ još malo će doći vrijeme kada neće htjeti razgovarati sa tobom“...možda...što ću tada učiniti? Prilagoditi ću se novonastaloj situaciji, kao i svaki put do sada.



Puno pričam sa svojim djetetom, ali ne nastojim joj biti prijateljica. Moje mišljenje je da ako smo prijateljice, kako joj onda mogu biti autoritet? Prijateljica je osoba koja je po većini stvari rana tebi, a ja to ne želim biti. Želim da zna da sam joj mama kojoj se može povjeriti uvijek, ali i mama koja postavlja neka pravila i traži od nje odgovornost i izvršavanje nekih obveza.

Smatram da je u životu važno držati se nekih osnovnih pravila, volim živjeti organizirano.Nisam osoba koja će se prepustiti da je „rijeka života nosi“, pa kad i do kuda stignem. Tako i svom djetetu postavljam određena pravila kojih se mora držati. Dok traje školska godina, zna se kad je vrijeme učenja, kada se navečer odlazi na spavanje, kada je vrijeme za igru i odmor. Moram priznati, pratim svaki njen korak, ali ne onako „kao policajac“, nego zato da bih u svakom trenutku bila uključena u njen život. Znam da to neću moći još dugo, ali dok traje, guštam u tome, haha....

Sada, kada su školski praznici, atmosfera u kući je puno ležernija, pravila igre su blaža.

Kada ste zadnji put ušli u sobu svog djeteta i našli je „sređenu“ ??? Znam, davno....kao i ja!



Već sa vrata njene sobe me sa zidova gledaju neki tipovi i cure za koje uopće ne znam tko su (znam, nisam cool mama). Onda naletim na jednu čarapu, pa na starke koje bi mogle biti i u boljem stanju. Roba sva na hrpi, po radnom stolu čaše od ispijenog soka....prepoznajele li ovu situaciju??? Ok, kada kažem „očisti sobu“, ona to i uradi, ali zašto sama ne vidi i ne pospremi sav taj nered?

Najbolju kućni prijatelj moje cure je ogledalo!



Vječito je ispred ogledala, ne samo kada ide vani, nego i dok je kući s vremena na vrijeme, baci pogled u ogledalo....čisto da provjeri stoji li joj dobro pidžama.Naši razgovori nekad se odvijaju u šiframa (koje ja nastojim razumjeti). Evo nekih „cool izraza“ : duck face, swatkica, ludacha, likuša, TTYL, GTG, zz...

Kada je riječ o odijevanju, nemam problema: casual je njen stil, rebe, šorcevi, starke....ja zadovoljna!



Higijena isto nije upitna, redovno tuširanje, stavljanje dezića, pranje kose se podrazumijeva. Malo slabije joj ide umivanje lica gelom, a ja baš insistiran na tome, pa eto odmah nastaje "sukob mišljenja".



Još jedna stvar je kod nje neizostvna- nikada ne izlazi vani bez parfema (pitam se na koga je, haha) ....ne voli one dječje, njoj je „Escada-Born in Paradise“ baš cool....pa tata svojo curi odnese taj parfem sa službenog puta!

Frizura-duga kosa, ne nosi rep jer „ima debelu facu“. Najbolja frizura nastaje „mahanjem glave, par puta u oba smjera“, dok ja gledam kako će glavom udariti u ormar ili u zid!

Kako radim u srednjoj školi, okružena sam tinejdžerima 24 sata na dan! Vidim svakakvo ponašanje, psovanje, neprikladno odijevanje, nepoštivanje starijih osoba....možda sam zato malo strožija i opreznija u odgoju mog djeteta. Sebe ne smatram strogom mamom (pa koliko tek „cool“ izraza znam!), ali svakog trenutka joj nastojim dati naslutiti da sam ja ta koja određuje pravila igre. Još uvijek....koliko dugo, ne znam, a i ne opterećujem se sa tim!

Sada idem dati curi da pročita ovaj post i da mi svoj blagosolv da ga objavim!   



KAKO SE VI NOSITE SA „BUBICAMA“ SVOG TINEJDŽERA?



NAPOMENA: sve slike su preuzete sa inetrneta