Ja sam još od djetinjstva imala kompleks debljine. Koliko sam samo vremena provela plačući što ne mogu obući najmodernije traperice, onaj divni šareni šorc, kupaće kostime koje su nosile moje prijateljice....Nije mi bilo sve to lako podnijeti, još se sa nelagodom sjećam svih tih situacija. Onda sam na faksu, stjecajem okolnosti, najviše zbog stresa, naglo smršavila. Došla sam do težine kojoj sam oduvijek težila. Ali, znate što je najzanimljivije? U mojoj glavi ja sam sebe još uvijek vidjela kao debeljucu! Ušla bih u dućan i uzela majicu veličine L za probati. Prodavačice su me u čudu gledale uvjeravajući me da mi je dovoljna veličina S. Dugo je trajao taj period i kad sada razmišljam o tome, uhvati me smijeh...koliko je taj moj kompleks bio duboko urezan u mene, da ga se godinama nisam mogla osloboditi!
Pojam kompleks je poznat u psihologiji. Nastao je u teoriji jednog bliskog Freudovog suradnika. Kompleks je poput smetnje koja je duboko u nama i koja se odražava na naše ponašanje i pritom nas sputava na razne načine u svakodnevnom životu. Kao produkt svega toga, dobijemo pogrešnu predodžbu o sebi. Tu pogrešnu sliku ne mogu otjerati nikakva uvjeravanja naših najbližih, jer ništa ne može promijeniti naš način razmišljanja. U ogledalu osobe sa komplaksima ne vide sebe u cjelini, već vide samo svoje mane.
Među mnogim fobijama, postoji fobija koja je povezana sa slikom koju imamo o svojem tijelu. Zove se dismorfofobija. To je već ozbiljna situacija kada moramo potražiti pomoć psihoterapeuta.
KOJE SU NAJČEŠĆI KOMPLEKSI KOJI MUČE NAS ŽENE?
Ja bih na prvo mjesto stavila debljinu! Nema koja se od nas nije požalila na izgled svog tijela. Imam debele noge, prevelik trbuh, debele prste na rukama, puno celulita....Je li to potaknuto prekrasnim manekenkama čija fotošopirana tijela iskaču svakodnevno iz svake novine koju otvorimo, sa svakog TV kanala koji gledamo? One su mršave, imaju prelijepo tijelo, mlade, uspješne...to je u podsvjesti san svake od nas, zar ne? Kakav se život krije kad se svjetla pozornice ugase, kako one žive, jesu li sretne svojim životom bez obzira što su mršave, imaju li dečka/muža i zdravu, lijepu djecu? Mislim sa su to pitanja koja sebi trebamo postavljati. Svaka od nas je dobra u nečemu, svom poslu, prema svojoj obitelji, prema prijateljima...a to nije malo niti zanemarljivo!
„Imam velik nos, veliku/malu guzu, klempave uši, premale oči, prevelika usta, puno strija nakon poroda.....“ Poznato, zar ne?
Pitam se što je to što potiče žene da iz dana u dan pronalaze sve više fizičkih „mana“ na sebi? Vjerojatno društvo u kojemu živimo koje nam iz godine u godinu nameće ideal lijepe žene. Govore nam što je „must have“ u svijetu mode, koje su nijanse u kozmetici tenutno „in“, kako je samo preplanulo tijelo lijepo tijelo. Tada, ako nemate čvrsto samopouzdanje, „dobro došle u svijet kompleksa“.
Umjesto da izgradimo vlastiti stil i svoje mane pretvorimo u vrline, pogledamo oko sebe i vidimo koliko smo toga postigle u životu, potražimo sreću u drugim stvarima, podliježemo svemu tome. To je ono najgore što možete napraviti za sebe!
KAKO SE RIJEŠITI SVOJIH KOMPLEKSA?
Danas je u svijetu moderno dočim ti nešto u izgledu smeta, otići plastičnom kirurgu! Podsjetite se koliko ste samo gledali slika unakaženih žena nakon mnogobrojnih estetskih operacija! Odmah da kažem, ja nisam protiv estetske kirurgije! Ona zna biti spasonosna u pojedinim slučajevima, ali da baš zbog svake sitnice koja vam smeta na tijelu odlazite „pod nož“, to ne mogu razumjeti!
Većina kompleksa nestaje sama od sebe odrastanjem, izgradnjom samopouzdanja. Godinama počnemo svoje tijelo gledati drugim očima, čak ga zavolimo upravo takvo kakvo je.
Ova svoja razmišljanja o kompleksima završit ću jednim citatom:
''Tužno je kada čovjeka pojedu i sažvaću kompleksi, pa ga ispljune sujeta, kroz ogromni ego i napravi od njega govno."
KAKO SE VI BORITE SA KOMPLEKSIMA? DOZVOLJAVATE LI IM DA VLADAJU VAŠIM ŽIVOTOM?
Napomena: sve fotografije su preuzete sa interneta
tema o kojoj sam razmišljala i ja da je napisem. moji kompleksi su svakako trbuh koji mi je ostao od borbe sa kilama i zatvorom, a tu su i urasle dlačice koje mi nedaju mira te rijetko kad (osim sada) nosim šorceve i minice
OdgovoriIzbrišiSuper post. Imala sam komplekse kad sam bila mlađa. Sada kad sam mrvicu zrelija znam da su pizdarije borbe oko izgleda. Nikad neću izgledati kao tete u novinama. Teško je ostati normalan,pogotovo curicama,pa u svakim novinama nas bombandiraju slikama retuširanih žena....lako tako....i ja bi izgledala tip top. Nisam nikada imala problema sa kilama. Sada kad sam bliže tridesetoj malo mi je teže održavati idealnu težinu,tako da trenutno imam 5 kg viška ali nije mi to neki problem. Prije nisam imala nikakve grudi sada su taman :D pa se tu tješim hahahah. Ma sve je to stvar u glavi kako se sam vidiš. A i nama ženama je uvijek u glavi da muškarci vole mršavice što u većini slučajeva nije istina. Muškarci vole zdrave žene a ne čačkalice. :D :D
OdgovoriIzbrišiZnala sam da sve mizene imamo komplekse! O
OdgovoriIzbrišiZnala sam da sve mi zene imamo komplekse! Drago mi je da ti se tema svidja
OdgovoriIzbrišiSlazem se, muskarci vole obline na zenama, a ne cackalice!
OdgovoriIzbrišiMislim da ne postoji netko tko nije imao bar jedan kompleks,a pogotovo u pubertetu.To sve dodje na svoje i ono sta nam se tad cini strasno poslje bude glupost.Za dobar izgled najvazniji je pozitivan stav,energija,optimizam.Jeste li upoznali kad neku zenu koja nije sad neka ljepotica i najzgodnija al je nasmijana,drzi do sebe i jednostavno zraci.Kad netko prihvaca sebe kakav jest i bez negativnosti naspram drugih ljudi tj ljubomore na druge zene,to se odmah osjeti i svatko ce primjetiti takvu osobu,ljubaznu,vedru i nasmijanu,samopouzdanu.U drustvu takve svatko zeli biti jer se i sami uz nju osjecaju super.Zato ,na kraju receno;ok,vanjski izgled jest bitan,to je ono sta prvo primjetimo i svakako treba ulagati u sebe,i vjezbanjem i kozmetikom itd ..ali izgled privlaci-a osobnost je ta koja zadrzava ;) pozz
OdgovoriIzbrišišto sam starija, sve ih je manje :)
OdgovoriIzbrišisrećom.
I ja se moram složiti da kako godine idu, sve ih je manje. Doduše neke stvari koje mi smetaju tipa nedostatak mišića i višak celulita nisu nešto s čime se opterećujem, ali isto tako jasno vidim razliku kada se uhvatim vježbanja i kada se opustim. Zdravo je raditi na sebi dokle god se ne opterećuješ time previše. O tome što mislim o odlasku pod nož sam i sama pisala i ne isključujem ni tu mogućnost za još koju godinicu ako mi puhne. Mislim da se kompleksi najviše stvaraju u osjetljivom razdoblju puberteta, a narušeno samopouzdanje je nažalost teško vratiti...
OdgovoriIzbrišiDa, sa godinama manje vidimo svoje komplekse!
OdgovoriIzbrišiJa isto mislim da je pozitivan stav i samouvjerenost najvažnija kod žene.
Naravno, tako je kod svih nas! Godine donose puno dobrih stvari koje nabolje mijenjaju naš život
OdgovoriIzbrišiNeki ženama, nažalost, i u zrelijoj dobi hvali samopouzdanja. teško je reći zašto je to tako...možda na to utiče sredina u kojoj žive, nedostatak obiteljskim životom, možda čak i neka vrsta "zlostavljanja" okoline ili kolega na poslu.
OdgovoriIzbrišiOdlična tema za raspravu. Kod mene je obratno,kada sam bila mlađa kompleksa je bilo manje nego sada :D Puno je kriva i moja okolina koja je jako bezobrazna i nabija komplekse, srećom, borim se :D
OdgovoriIzbrišiDrago mi je što ti se tema posta sviđa! Kompleksa je uvijek bilo i bit će ih...samo je stvar da nađemo način kako da ih prevladamo!
OdgovoriIzbrišiNije valjda da te u ovim godinama zanima što okolina i ljudi pričaju???? Znaš onu"Za dobrim konjem, prašina se diže"
Odlicna tema prvenstveno! Iskreno bi nju trebalo uvrstiti i u skolski program jer kompleksi nazalost u mnogo slucajeva krenu od skolskih dana a i kasnije.
OdgovoriIzbrišiHtjela bi malo podijeliti svoja iskustva. Nekako mi je lakse ovako anonimno sve izreci. Kroz osnovnu i srednju skolu sam bila izlozena svakodnevnoj provokaciji i zlim komentarima/ruganju radi vlastite visine (bila sam uvijek najveca od svih). Iako sam manekenski gradjena, nisam se htjela upustati u te vode jer mi je skola bila na prvom mjestu. Takvi komentari su se dosta odrazili na percepciju vlastite licnosti, jer se nikad nisam osjecala prihvacenom od strane drustva, no dolaskom na fakultet, medju "normalne ljude" koji ne izruguju druge i prihvacaju sve oko sebe, sam cvrsto odlucila da me prethodno dugogodisnje lose iskustvo treba samo ojacati i da jednostavno nikome ne dopustim da me povrijedi, u bilo kojem smislu. Tako je i bilo, osjecala sam se dobro u vlastitoj kozi, oblacila sam se kako sam htjela, nasminkala bi se nekoliko puta mjesecno i primijetila sam kako su me ljudi s kojima sam bila okruzena znali i nagraditi lijepim komentarom, sto mi je u pocetku bilo cudno za cuti jer ih izuzev obitelji koja mi uvijek govori lijepe rijeci, nikad od nikoga nisam ni cula.
No kasnije u vezi sam nazalost opet krenula dobivati ruzne komentare i to od strane partnera. Na prste lijeve ruke nazalost mogu izbrojati koliko puta sam dobila lijepe rijeci na vlastiti izgled. Sve ostalo je bilo negativno, npr. kupim novu haljinu/majicu/suknju, obucem isto za nekoliko dana i na pitanje "jel' ti se svidja", dobijem odgovor u neodgovaranju ili "ne, bolje da je neki drugi kroj/boja...". Nasminkam se i sredim, pitam opet isto, i dobijem opet negativne odgovore. Kako mi je to vec pocelo debelo narusavati samopouzdanje i kad sam se pocela pitati sto to ne valja sa mnom, krenula sam postavljati ista pitanja o izgledu svojoj obitelji, prijateljici, kolegicama s faksa... i svi bi mi rekli pozitivno misljenje.
Rekla sam samoj sebi da ako cu ikad imati djecu i ukoliko ce to biti cura, da nikad ne dozvoli da joj netko narusi samopouzdanje jer je ona sama najbolja od svih! A kad bude birala decka neka to bude netko tko ce joj govoriti da mu je lijepa, bilo sredjena ili u natural izdanju.
Lipa moja, drago mi je što si se javila. Stvarno si imala mnogo problema, a kada sad pogledaš, ni zbog čega! Okolina je surova, društvo u kojem živimo svrstava nas u kalupe i kad pogledam cure oko sebe, sve su isto obučene, našminkane...divim se curama koje "furaju" svoj stil bez imalo kompleksa. Još kad i od dečka dobiješ loše komentare , onda si skros "down"! Nadam se da si se s godinama i iskustvom kojeg si stekla riješila svih kompleksa i da danas uživaš u sebi točno takva kakva jesi.
OdgovoriIzbrišiJa imam curicu i trudim se usaditi joj samopouzdanje, govorim joj da se nikada ne uspoređuje sa drugim curama, jer je ona jedna i jedina baš takva kakva je.
Pusa
Hvala draga na lijepom komentaru. Odlicno govoris svojoj curici, neka se voli onakva kakva je i bude ponosna sobom. Pusa!
OdgovoriIzbrišiPusa i tebi!!!!
OdgovoriIzbriši